U ponedjeljak 25.09. će se na HRT-u održati završna konferencija projekta European Youth News Exchange na kojoj ću govoriti o mobilnom novinarstvu i osnaživanju mladih. Govorit ću u stvari o medijskoj i informacijskoj pismenosti i zašto sam u Telecentru toj temi posvetio zadnjih dvanaest godina.

Tradicionalno je medijska pismenost bila vezana uz tiskane i elektroničke medije i mogla se definirati kao sposobnost pronalaženja i kritičke analize vijesti. Informacijska pismenost se razvijala u knjižnicama kao sposobnost prikupljanja, obrade i primjene informacija. Miroljubivu koegzistenciju je narušio internet. Krajem prošlog stoljeća svi smo postali prozumenti – globalni proizvođači i konzumenti često trivijalnih i sve češće lažnih vijesti i informacija.

Sintagma medijska i informacijska pismenost se koristi upravo da bi se ukazalo na bliskost ta dva pojma. Osobno bih medijsku pismenost opisao kao ključnu građansku kompetenciju, a informacijsku pismenost kao temelj cjeloživotnog učenja.

Danas je medijska i informacijska pismenost sposobnost prikupljanja informacija iz različitih izvora, njihove kritičke evaluacije i učinkovitog korištenja, te kreiranja i odgovorne distribucije multimedijskih sadržaja uz pomoć digitalnih alata. Kažu da je sadržaj još uvijek kralj, ali u ovoj eri poslije istine, bojim se da je kralj mrtav i već pomalo zaudara.

I što sad? Za konferenciju o medijskoj i informacijskoj pismenosti koju je 2014. u Parizu organizirao UNESCO, predložio sam mjeru koja se našla i u završnoj deklaraciji:

To advance content creation, across media and in multiple forms, as a key tool in the development of the digital economy, by setting up media labs in educational and cultural institutions.

Medijski praktikumi u obrazovnim ustanovama?

Kad bi se u školi počela učiti i koristiti novinarska tehnika prikupljanja podataka iz različitih izvora i oblikovanja informacija uz pomoć pitanja tko, što, kada, gdje i zašto, to bi se moglo zvati i razvojem vještine učenja kako učiti. Takve informacije bi se mogle komunicirati prema ciljanoj publici na materinjem i stranim jezicima.

Multimedijsko oblikovanje informacija u digitalnim formatima teksta, fotografije, zvuka i videa uz pomoć mobilnih uređaja i njihova distribucija na mobilnim platformama bi omogućila razvoj digitalnih kompetencija. Kada bi produkcija dijelom tematizirala društvene probleme, pomogla bi u odgoju socijalno kompetentnih građana, koji bi o tim problemima bili u stanju artikulirati osobne stavove. Kada bi se drugi dio produkcije usmjerio na digitalizaciju kulturne baštine, to bi omogućilo kvalitativan skok u razvoju kulturne svijesti i izričaja.

Realizacija takvih multimedijskih pothvata nije jednostavna. Zahtijeva empatiju i kritičku analizu društvenih problema. Zahtijeva kompetencije projektnog planiranja i vođenja ljudi. Zahtijeva kompetencije upravljanja vremenom, opremom, financijama i rizicima. Tko, što, kada, gdje i zašto. Znate li bolju metodu razvoja poduzetničkih kompetencija?

Za kakvo takvo snalaženje u neizvjesnoj budućnosti, škola bi nas trebala opremiti ključnim kompetencijama. Zamisli takvu školu i doći će do promjene u tvojoj glavi i vjerovat ćeš da postoji nada.